Donosimo vam tekst o istraživanju provedenom na više mjesta na Australijskom kontinentu.
Pored mnogih izazova s kojim se suočavaju Evropske medne pčele, parazit Varroa destructor (u daljem tekstu V. destructor) je faktor koji čini najviše štete u današnjici. Varroa destructor je ektoparazitska štetočina koja je izvorno pronađena na azijskoj medonosnoj pčeli Apis cerana, ali je promijenila domaćina te parazitirala A. mellifera tijekom ranih 1960-ih, i nakon toga kolonizirala europske populacije sredinom 1970-ih.
V. destructor uzrokuje štetu sisanjem hemolimfe svog domaćina, što slabi pčelu i olakšava prijenos više virusa i drugih bolesti (Boecking i Spivak 1999; Le Conte i sur. 2010; Rosenkranz i sur. 2010).
Kako bi kontrolisali širenje Varroa destructora, pčelari su u početku koristili akaricide kao što su bromopropilat, kumafos, diazinon, amitraz, flumetrin i fluvalinat. Međutim, s vremenom je V. destructor razvila otpornost na mnoge od ovih pesticida. Nadalje, pokazalo se da ove hemikalije povećavaju događaje superscencije (rana zamjena matice) (kumafos i fluvalinat), povećavaju smrtnost kod odraslih jedinki i legla (kumafos kod odraslih jedinki i fluvalinat kod legla i odraslih jedinki), smanjuju tjelesnu težinu matica (fluvalinat), smanjuju količinu lipida, ugljikohidrata i proteina u hemolimfi radilica (amitraz i flumetrin). Nadalje, ti se tretmani često nakupljaju u vosku, što može utjecati na razvoj pčelinje larve i otpornost na miticide u narednim godinama. Iz tih razloga, alternativni tretmani poput eteričnih ulja i organskih kiselina postali su sve privlačniji pčelarskoj industriji.
Timol je akaricid koji je brzo porastao u popularnosti i sada je jedna od glavnih metoda kontrole V. destructor. Također je sugerisano da timol pomaže u kontroli širenja krečnog legla i drugih parazita. Učinci timola na grinje i medonosne pčele i dalje su nedovoljno istraženi, ali se vjeruje da timol utječe na te organizme ometajući GABA receptore i pojačavajući GABA odgovore. Varroa mijenja aktivnost 455 gena, uključujući gene važne za GABA-receptor i lučenje serotonina. Timol može odbiti medonosne pčele, stupiti u interakciju s olfaktornim receptorima. Ovo sugerira da bi timol mogao negativno utjecati na higijensko ponašanje kod medonosnih pčela ometanjem hemijskih procesa koji pokreću uklanjanje bolesnog ili mrtvog legla i odraslih jedinki. Nekoliko olfaktornih signala koji ukazuju na zdravlje i/ili propadanje ličinki uključeno je u uklanjanje mrtvih odraslih jedinki i ličinki, ali ne postoje objavljena istraživanja koja istražuju učinke primjene timola na higijenske reakcije. Imperativ je da razumijemo kako timol može utjecati na ponašanje medonosnih pčela jer je dobro higijensko ponašanje važan bihevioralni mehanizam otpornosti protiv V. destructor i drugih patogena.
Australija je trenutačno jedini kontinent ne kojem ne postoje slučajevi V. destructora, pružajući tako rijetku i vjerojatno kratku priliku za provođenje eksperimenata povezanih s tretmanima V. destructor bez grinja i drugih ostataka miticida, koji mogu utjecati na eksperimentalne podatke. Također je bitno da razumijemo učinke tretmana miticidima i odredimo metode kontrole grinja koje imaju minimalan utjecaj na ponašanje pčela u slučaju invazije V. destructor. Ovdje smo počeli procjenu utjecaja Apiguarda®, komercijalne formulacije timola, na europske medonosne pčele kako bismo utvrdili njegov utjecaj na otvaranje i uklanjanje mrtvog legla te na uklanjanje mrtvih pčela. Ponovili smo ovaj eksperiment u dva različita australska okruženja: u Hobartu (Tasmanija) i Richmondu (Novi Južni Wales). Ovi rezultati pružaju nove uvide u utjecaje timola na ponašanje europskih medonosnih pčela i pomoći će u odabiru i dizajnu odgovarajućih tretmana V. destructor.
Proučavali smo efekat timola na tri osnovna higijenska ponašanja kod Evropskih pčela. Pčele tretirane timolom otklopile su više ćelija nakon prvog tretmana timolom, ali ne i nakon što je drugi tretman započet. Pčele tretirane timolom uklonile su više mrtvog legla nego pčele kontrolne grupe nakon što je timol apliciran prvi put u Sydneyu, ali ne i nakon što je zamijenjen. Pčele tretirane timolom nisu bile značajno brže tijekom uklanjanja mrtvih odraslih pčela i nisu uklonile mnogo više mrtvih pčela iz košnice. Razlika između efekta timola na uklanjanje i otklopljavanje mrtvog legla i uklanjanje mrtvih odraslih pčela sugerira da bi ova ponašanja mogla biti neovisna ili potaknuta nečim drugim.
Pokazano je da je timol poboljšao skidanje čepova/zatvarača i uklanjanje legla koje je ubijeno smrzavanjem. Međutim, također je pokazano da timol smanjuje globalne količine legla u grupama medonosnih pčela i uzrokuje uklanjanje živog legla u blizini spremnika s timolom. Sve u svemu, ovi rezultati pokazuju da bi timol mogao uzrokovati povećano uklanjanje legla bez obzira na njihovo zdravstveno stanje. Negativni učinci tretmana miticidima na razvoj legla također su prijavljeni za tretmane mravljom kiselinom.
Učinci timola nisu bili dosljedni tijekom cijelog trajanja tretmana, a uklanjanje zatvarača/čepova poboljšano je samo u drugoj analizi u Sydneyu i u drugoj analizi u Hobartu. Slično tome, timol je povećao uklanjanje mrtvog legla u drugoj analizi na obje lokacije, ali ne i u trećoj analizi. Ovo sugeriše da se učinci liječenja timolom na pčele mijenjaju tijekom liječenja. Prethodno je predloženo da se pčele mogu naviknuti na timol, što bi moglo objasniti zašto je timol imao ograničene učinke na higijensko ponašanje pčela u trećoj analizi.
Učinkovitost pčela prilikom izvođenja ova tri higijenska ponašanja nije bila dosljedna među lokacijama. Pčele su uklonile više mrtvih odraslih pčela u Hobartu nego u Sydneyu, ali su uklonile više mrtvih legla u Sydneyu nego u Hobartu. Košnice korištene u Hobartu i Sydneyu razlikovale su se po obliku i volumenu, a radilice i leglo možda su bili izloženi različitim koncentracijama timola, što bi moglo objasniti ove varijacije. Velike ekološke razlike između Hobarta i Sydneya, koji su odvojeni hiljadu kilometara i 9° geografske širine, mogle bi objasniti ove rezultate. Prethodno je zaključeno da interakcije s okolišem objašnjavaju nedosljedne rezultate u studijama koje pokazuju i pozitivne i negativne učinke pesticida, uključujući timol, na grupe medonosnih pčela. Genetske razlike također mogu modifikovati higijenske razine i učinak timola na higijensko ponašanje između lokacija. Matice korištene u Hobartu dobivene su od komercijalnog uzgajivača matica, ali porijeklo matica korištenih u Sydneyu nije poznato. Pasmine medonosnih pčela koje su učinkovitije u izvođenju određenih higijenskih ponašanja mogu se umjetno odabrati, ali prema našim saznanjima niti jedan od sojeva medonosnih pčela korištenih u ovom eksperimentu nije odabran za higijensko ponašanje. Niti jedna od košnica korištenih u ovom eksperimentu nije uklonila više od 95% mrtvog legla prije tretmana timolom, što je uobičajeni prag koji se koristi za klasificiranje zajednica kao higijenskih. Stoga su potrebna daljnja istraživanja kako bi se istražilo kako timol utječe na higijensko ponašanje kod higijenskih sojeva medonosnih pčela.
Ovi rezultati naglašavaju potrebu ponavljanja eksperimenata u različitim okruženjima da bi se procijenio učinak pesticida na medonosne pčele. Dalje studije trebale bi se usredotočiti na to kako opaženi utjecaj timola i drugih miticida na ponašanje pčela utječe na preživljavanje i produktivnost čitavih zajednica pčela.